Prije gotovo 20 godina, 1998. godine, Radić je napisao Fragile fortune, kratki esej u kojem iznosi niz tema koje su zapravo definirale njegovo arhitektonsko stvaralaštvo; govori o sjećanju, ruševinama, skitnicama, putnicima, rubnom, rastakanju te opčinjenosti onime što on naziva krhkim strukturama: Krhka struktura, poput skitnice koja se nalazi daleko od zajedničkog puta, poprima boje krajolika, gomilanjem onoga što bi joj moglo zatrebati u situaciji opće katastrofe. Poprima oblik, teksturu, neobuzdane detalje, rastakajući se u očvrsnuli krajolik, prisvojeni ili sakupljeni krajolik, koji i dalje poništava i polako rastače, pretvarajući ga u nedefinirani ostatak. Uvijek krivo pretpostavljamo kako će ovakve strukture, napuštene na otvorenom i krhke, nestati. Kažem krivo jer to nestajanje nije ništa drugo već pojavljivanje u svijetu, prestvarnom svijetu, poput tijela skitnice koje ulazi u grad.Slučajno ili ne, nakon što je prekrio jedno od dvorišta Čileanskog muzeja pretkolumbovske umjetnosti plastičnim balonom kako bi ga pretvorio u unutarnju dvoranu, Radić je preoblikovao još jednu staru zgradu u istoj ulici, nekoliko blokova dalje. Radi se o starom napuštenom stambenom kompleksu s početka 20. stoljeća koji se nalazi u središtu stare četvrti Yungay, u zapadnom dijelu povijesne četvrti Santiaga. Kako su godine prolazile, zgrada je postala prenapučena, propala zbog napuštanja područja uslijed razvoja istočnog dijela grada.